Trotačka

Znaci interpunkcije
apostrof ( ' ) ( ’ ) zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( ⟨ ⟩ ) dvotačka ( : ) zapeta ( , ) crta ( ‒ ) ( – ) ( — ) ( ― ) trotačka ( … ) ( ... ) uzvičnik ( ! ) tačka ( . ) povlaka ( - ) ( ‐ ) interobeng ( ‽ ) upitnik ( ? ) navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” ) tačka zarez ( ; ) kosa crta ( / ) razmak (   ) i interpunkt ( • )
Ostali
ampersand ( & ) asterisk ( * ) i asterizam ( ⁂ ) @ ( @ ) obrnuta kosa crta ( \ ) bulet ( •, još ) obelisk ( † ‡ ) stepen ( ° ) znak za broj ( # ) prim ( ′ ) tilda ( ~ ) donja crta ( _ ) uspravna crta/pajp ( | )

Trotočka ili trotačka ili trotočje, ili tri točke ili tri tačke ( … ), je znak interpunkcije kojim se označava da je tekst izostavljen, nenaveden ili nedovršen.

Trotočka se koristi na mjestima gdje čitatelji mogu sami nadopuniti tekst:

• Ivana Brlić-Mažuranić, „Čudnovate zgode šegrta Hlapića”

- "Eh! na onu stranu više nema prolaza", - pomisli Regoč - i više ništa nije znao o tom pomisliti, nego se okrene, ostavi brdo zasuto, a za brdom Kosjenku, i pođe natrag putem, kud bijahu došli od Legena...

• Deset godina kasnije... (primjerice u filmovima)

Trotočka se stavlja i na kraju prekinutog teksta koji se nastavlja:

• Meša Selimović, „Derviš i smrt”

– Dobro – rekao sam stišavajući srdžbu, jer nisam htio da je pokažem pred ovim čovjekom. – Reci svojim prijateljima...

– I tvojim.

– Reci tim prijateljima da im zahvaljujem na poruci, iako su mogli i sami da mi to kažu.

Pisac može trotočjem čitatelju prepustiti početak ili završetak misli:

• Tin Ujević, „Vreva, berba”

... Te tako mi se učinilo da bih, jednoga dana, mogao voljeti zemlju koja ne bi bila suviše skupa; ovako, blagu, skoro bez svega.

• Dragutin Domjanić, „Ide noć...”

Spomen mi je dragi došel,
Ali taki zginul proć,
Jesen ti je v mojoj duši,
Ide, ide noć...

Trotočka služi da bi se označio izostavljeni ili nenavedeni tekst. Da bi se izbjegla pomutnja pripada li trotočka izvorniku ili ne, obično se stavlja u zagrade:

• Nives Opačić, „Plače kao ljuta godina”

God - polazište za godinu - indoeuropska je, baltoslavenska, praslavenska i sveslavenska riječ vremenskoga značenja, no ne znači samo niz od 365 ili 366 dana, nego prije svetkovinu (crkveni god), praznik, imendan/rođendan, zatim proširenje debla u širinu u obliku koncentričnih prstenova u tom vremenu, pa tek onda annus, godinu.
(...)
Međutim, ima hrvatskih krajeva i govora gdje se za vremenski niz od 365 dana i za pojedine njegove dijelove mjesto riječi godina rabi riječ leto/lito.

Trotočje dolazi kad se želi označiti isprekidani govor s većim stankama (koje bi se inače označavale crticom, zarezom ili drugim znakovima):

• Antun Gustav Matoš, „Zvono”

Tiho... Zvono ćuti... Misli žderu...
O, kako tišti kajanje u veče!
Tama... Sâm sam... Samac u tuđini!
Na čelu, ljubo, tvoj me cjelov peče...

• Ja... ja ne znam... n... nisam to htio...

Trotočka služi i u nabrajanju te označava da takvih primjera ima više, ali se svi ne navode:

• Primjeri turcizama: admiral, boja, div, jastuk, kavez, kesten, majmun, pamuk, šećer, višnja...

U matematici trotočka zamjenjuje neke dijelove skupa i zapravo označava da se niz ili uzorak nastavlja na jednak način:

• ${\displaystyle 1+2+3+\cdots +98+99+100}$ (zbroj svih prirodnih brojeva od 1 do 100)

• ${\displaystyle \pi =3.141\;59\ldots }$ (nisu navedene sve znamenke broja Pi)

• ${\displaystyle a_{1}+a_{2}+a{}_{3}+\cdots +a_{n}}$ (zbroj svih članova niza)

Koristi se i u matricama umjesto članova koji nedostaju:

${\displaystyle I_{n}={\begin{bmatrix}1&0&\cdots &0\\0&1&\cdots &0\\\vdots &\vdots &\ddots &\vdots \\0&0&\cdots &1\end{bmatrix}}}$