Ramanova spektroskopija
Ramanova spektroskopija je spektroskopska tehnika koja se koristi za izučavanje vibracionih, rotacionih, i drugih nisko frekventnih modova sistema. Metod je dobio ime po C. V. Ramanu.[1] On je baziran na neelastičnom rasejavanju, ili Ramanovom rasejavanju, monohromatskog svetla, obično laserskog u vidljivom, bliskom infracrvenom, ili bliskom ultraljubičastom opsegu. Lasersko svetlo interaguje sa molekulskim vibracijama, fononom ili drugim pobuđivanjima sistema, posledica čega je pomeranje energijkog nivoa laserskih fotona naviše ili naniže. Energijsko pomeranje daje informaciju o vibracionim modovima sistem. Infracrvena spektroskopija proizvodi sličnu i komplementarnu informaciju.[2]
Reference
Literatura
- Gardiner, D.J. (1989). Practical Raman spectroscopy. Springer-Verlag. ISBN 978-0-387-50254-0.
Spoljašnje veze
- Raman na SiGe super rešetki Arhivirano 2012-03-06 na Wayback Machine-u
- Uvod u Ramanovo rasejavanje Arhivirano 2009-06-11 na Wayback Machine-u
- p
- r
- u
Atomska spektroskopija (Atomska apsorpciona spektroskopija • Masena spektrometrija) • Emisiona spektroskopija • Cirkularni dihroizam • Elektronska spinska rezonanca • Feromagnetna rezonanca • Fluorescentna spektroskopija • Gama spektroskopija • Spektroskopija laserski indukovanog raspada • Mesbauerova spektroskopija • Mikrotalasna spektroskopija • Nuklearna magnetna rezonancija • Ožeova elektronska spektroskopija • Rendgenska spektroskopija • Rezonantno pojačana multifotonska jonizacija • Rotaciona spektroskopija • Terahercna spektroskopija • UV-VIS spektroskopija • Vibraciona spektroskopija (Infracrvena spektroskopija • Ramanova spektroskopija)