Magnus od Saksonije

Magnus (c. 1045 – 23 August 1106) bio je vojvoda Saksonije od 1072. do smrti, poznat kao posljedni izdanak Kuće Billung.

Bio je najstariji sin vojvode Ordulfa i norveške princeze Wulfhild. Još prije nego što je postao vojvoda, priključio se 1070. ustanku bavarskog vojvode Otta od Nordheima protiv cara Heinricha IV. Ustanak je 1071. ugušen, a Magnus zarobljen i bačen u tamnicu u zloglasnoj tvrđavi Harzburg. Iz nje je pušten, te je poslije sudjelovao u još jednom ustanku, koji je ugušen u Prvoj bitci protiv Langesalze 1075. Magnus je i tada zarobljen, ali je ponovno pušten. Nakon početka Borbe za investituru se priključio protivkralju Rudolfu od Rheinfeledena, te mu je u bitci kod Melrichstadta 1078. spasio život. Magnus se, međutim, nakon Rudolfove pogibije pomirio s Heinrichom, pa je čak sudjelovao u pohodima carske vojske protiv Slavena na istočnim granicama. Njegovo neprijateljstvo sa bremenskim nadbiskupom Adalbertom bilo je dugotrajnije. Nakon smrti mu je vojvodstvo podijeljeno između kćeri - Sophije, koja je bila udana za mađarskog princa Belu; i Wulfhilde, udane za bavarskog vojvodu Heinricha IX.