Lambertov kosinusni zakon

Prikaz Lambertova kosinusnog zakona.

Lambertov kosinusni zakon, poznat i kao Lambertov zakon, su zapravo dva zakona istog naziva za rasvjetu:

  • Jakost rasvjete neke površine razmjerna (proporcionalna) je kosinusu kuta što ga upadne zrake čine s okomicom na danu površinu:
E = E 0 cos ϕ {\displaystyle E=E_{0}\cdot \cos \phi }

gdje je: E0 - osvjetljenje plohe okomite na zrake svjetlosti, a φ - upadni kut zraka svjetlosti u odnosu na okomicu.

  • Sjaj dijelova površine savršeno difuznog izvora razmjeran (proporcionalan) je kosinusu kuta što ga emitirane zrake čine s okomicom na dani dio površine. Iz toga slijedi da će difuzni izvor koji zadovoljava Lambertov zakon izgledati jednako sjajan, bez obzira iz kojega se smjera promatra. [1]

Lambertovi zakoni o jakosti rasvjete

Zamislimo točkasti izvor svjetlosti koji emitira svjetlosni tok Φ jednakomjerno u svim pravcima i oko njega dvije kuglaste plohe polumjera r1 i r2. Jakost rasvjete na tim plohama jest:

E 1 = Φ s 4 π r 1 2   {\displaystyle E_{1}={\frac {\Phi _{s}}{4\cdot \pi \cdot r_{1}^{2}}}\ }
E 2 = Φ s 4 π r 2 2   {\displaystyle E_{2}={\frac {\Phi _{s}}{4\cdot \pi \cdot r_{2}^{2}}}\ }

Odatle proizlazi:

E 1 E 2 = r 2 2 r 1 2 {\displaystyle {\frac {E_{1}}{E_{2}}}={\frac {r_{2}^{2}}{r_{1}^{2}}}}

1. Lambertov zakon glasi: Pri točkastom izvoru svjetlosti jakosti rasvjete površina su obrnuto proporcionalne s kvadratom njihovih udaljenosti od izvora svjetlosti.

Jakost rasvjete ovisna je također o kutu pod kojim padaju zrake svjetlosti na plohu. Jakost rasvjete na plohu okomito na smjer zraka jest:

E 0 = θ P cos ϕ {\displaystyle E_{0}={\frac {\theta }{P\cdot \cos \phi }}}

a jakost rasvjete na kosu plohu je:

E = θ P {\displaystyle E={\frac {\theta }{P}}}

pa je:

E = E 0 cos ϕ {\displaystyle E=E_{0}\cdot \cos \phi }

2. Lambertov zakon glasi: Jakost rasvjete neke plohe upravno je razmjerna s kosinusom upadnog kuta svjetlećih zraka.

Kako je jakost rasvjete na okruglu plohu:

E 0 = θ 4 π r 2 {\displaystyle E_{0}={\frac {\theta }{4\cdot \pi \cdot r^{2}}}}

a

θ = 4 π I s {\displaystyle \theta =4\cdot \pi \cdot I_{s}}

to je:

E 0 = 4 π I s 4 π r 2 = I s r 2 {\displaystyle E_{0}={\frac {4\cdot \pi \cdot I_{s}}{4\cdot \pi \cdot r^{2}}}={\frac {I_{s}}{r^{2}}}}

Taj izraz vrijedi za svaku plohu na koju svjetlosne zrake padaju okomito. Padaju li zrake pod nekim kutem φ onda je jakost rasvjete:

E = I s r 2 cos ϕ {\displaystyle E={\frac {I_{s}}{r^{2}\cdot \cos \phi }}}

a izražava se u luksima. Jakost rasvjete je vrlo važna i ona mora odgovarati radu koji se u dotičnoj prostoriji vrši. Tako je na primjer za čitanje potrebno 50 lx, a za finomehaničke radove i za crtanje od 100 do 150 lx. [2]

Izvori

  1. Lambert, Johann Heinrich, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.