Joasaf I Carigradski

Joasaf I
vaseljenski patrijarh Carigrada
CrkvaVaseljenska patrijaršija
Stolovanje završilo10. april 1463[1]
PrethodnikIsidor II[1]
NasljednikGenadije Skolarije[1]

Antonije Joasaf I Kokas (grčki: Ιωάσαφ Α΄ Κόκκας) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada koji je stolovao 1460-ih, a pri čemu historičari njegovo stolovanje obično smještaju između 1462. i 1465. godine.

Život

Postoje pretpostavke kako je Antonije bio zapadnog porijekla. U svakom slučaju, prema Laurentu[2] i Kiminasu[3], izabran je za patrijarha 1. aprila 1462. godine, neposredno nakon iznenadne smrti svog prethodnika Isidora II.

Joasafovo stolovanje su obilježile spletke na carigradskom osmanlijskom dvoru, gdje je još uvijek veliki uticaj imalo nekadašnje romejsko (bivše bizantsko) plemstvo. Među njima se najviše isticao Georgious Amiroutzes, bivši diplomat koji je zbog uspješnog nagovaranja trapezuntskog cara Davida Komnena da Osmanlijama mirno preda Trapezunt stekao status miljenika sultana Mehmeta II Osvajača. Amiroutzes se želio oženiti za Mouchliotissu, lijepu udovicu posljednjeg atenskog vojvode Francesca II Acciacolija, ali mu Joasaf to nije htio dozvoliti, s obzirom da je Amiroutzes još uvijek bio u braku, pa bi se time odobrila bigamija suprotna kanonskom pravu. Amiroutzes se zbog toga obratio za pomoć velikom veziru Mahmud Paši Abogoviću, koji je pokušao organizirati sinod u svrhu svrgavanja Joasafa.

Joasaf međutim nije htio popustiti pod pritiskom. To je na kraju razbjesnilo Mehmeda, koji je naredio da se patrijarhu odreže brada, a njegovom pomoćniku Manojlu - budućem patrijarhu Maksimu III - odreže nos. Joasafa je to tako pogodilo da je pao u depresiju i pokušao izvršiti samoubistvo skočivši u cisternu sa vodom.

Joasaf je bio iz cisterne izbavljen, ali je nakon toga svrgnut i prognan u Anihajlos,[2]. Time je omogućeno da Giorgios Amiroutzes oženi svoju novu suprugu.[4]

Osporena kronologija

Kronologija stolovanja Joasafa I Kokasa je predmet spora među učenjacima. Noviji autori, kao što su Kiminas (2009),[3] Podskalsky (1988),[5] Laurent (1968)[2] i Runciman (1985)[6] stolovanje Joasafa I Kokasa stavljaju poslije Isidora II i prije Sofronija I, odnosno između aprila 1462. i Uskrsa 1463.

Drugi učenjaci, kao što su episkop Gemanos od Sardeisa (1933–8)[7] i Grumel (1958)[8],kao i službeni vebsajt Vaseljenske patrijaršije,[9] navode kako je Joasaf I stolovao iza Sofronija I i prije Marka II, odnosno sugeriraju da je stolovanje počelo počtekom 1465. (ili u julu iste godine) a završilo u prvim mjesecima 1466. Blanchet (2001)[10] navodi početak Joasafovog stolovanja u ljetu 1464. neposredno iza Sofronija.

Također, ne postoji konsenzus među učenjacima i dužini i kronologiji drugog i trećeg stolovanja Genadija Skolarija koji se izmjenjivao između Joasafa i Sofronija.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Kronologija prema Kiminasu (2009). Za ostale prijedloge v. Osporena kronologija.
  2. 2,0 2,1 2,2 Vitalien, Laurent (1968). „Les premiers patriarches de Constantinople sous la domination turque (1454–1476)”. Revue des études byzantines (26): 229–263(246–9). DOI:10.3406/rebyz.1968.1407. 
  3. 3,0 3,1 Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 37,45. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  4. Touloumakos Pantelis. „Amiroutzis, Georgios”. Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. Pristupljeno 17 July 2011. 
  5. Podskalsky, Gerhard (1988). Griechische Theologie in der Zeit der Türkenherrschaft (1453–1821) : die Orthodoxie im Spannungsfeld der nachreformatorischen Konfessionen des Westens. Munchen: C.H. Beck. str. 398. ISBN 978-3-406-32302-7. 
  6. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 193–4. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  7. Σάρδεων Γερμανός (1933–38). „Συµβολή εις τους πατριαρχικούς καταλόγους Κωνσταντινουπόλεως από της αλώσεως και εξής”. Ορθοδοξία (8–13). (el)
  8. Grumel, Venance (1958). Traité d'études byzantines, vol. I: La chronologie. Paris: Presses universitaires de France. str. 437. 
  9. „Joasaph I”. Ecumenical Patriarchate. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-24. Pristupljeno 16 July 2011. 
  10. Blanchet, Marie-Hélène (2001). „Georges Gennadios Scholarios a-t-il été trois fois ptriarche de constantinople?”. Byzantion Revue Internationale des Études byzantines (Bruxelles) 71 (1): 60–72. (fr)
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe