Janko Leskovar
Janko Leskovar (Valentinovo kraj Pregrade, 12. prosinca 1861. - 4. veljače 1949.), hrvatski učitelj i književnik.
Po završetku učiteljske škole, službovao je kao učitelj u mnogim mjestima, a u književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom "Misao na vječnost" koja je objavljena u "Vijencu" 1891. godine.
U svom desetogodišnjem književnom stvaralaštvu Leskovar je bio zaokupljen psihološkom analizom likova naglašeno nezainteresiranih ili nesposobnih za životnu borbu. Njegovi junaci postaju žrtvama vlastitih fikcija, kao ljudi kontemplacije koji život motre sa strane umjesto da u njemu djeluju.
Najpoznatija djela
- Romani:
- "Propali dvori",
- "Sjene ljubavi".
- Pripovijesti:
- "Katastrofa",
- "Poslije nesreće",
- "Izgubljeni sin"
- "Jesenski cvijeci".
- p
- r
- u
Književnici razdoblja 1857. - 1952.
Secesija - Bečka moderna - Larpurlartizam
Leconte de Lisle - Stéphane Mallarmé - Arthur Rimbaud - Paul Verlaine - Charles Baudelaire - Sully Prudhomme - Hermann Bahr - Karl Kraus - Stefan Zweig - Arthur Schnitzler - Hugo von Hofmannsthal - Henrik Ibsen - Anton Pavlovič Čehov
- Dadaizam - Nadrealizam
Praška skupina - Bečka skupina
Janko Leskovar - Ivan Kozarac - Antun Gustav Matoš - Milan Begović - Dinko Šimunović - Janko Polić Kamov - Ivo Vojnović - Fran Galović - Dragutin Domjanić - Vladimir Vidrić - Vladimir Nazor - Milutin Cihlar Nehajev
Književnost od 1914. - 1952. - Druga moderna
Ivan Goran Kovačić - Nikola Pavić - Mate Balota - Drago Gervais - Šime Vučetić - Marin Franičević - Tin Ujević - Dobriša Cesarić - Dragutin Tadijanović - Ivo Andrić - Miroslav Krleža - Antun Branko Šimić - Ivana Brlić-Mažuranić - Ivan Slamnig - Marija Jurić Zagorka - Ranko Marinković - Slavko Mihalić - Slobodan Novak - Vesna Parun - Ivan Aralica