Biljke

Biljke
Naučna klasifikacija
Domena: Eukaryota
Carstvo: Biljke
Haeckel, 1866

Biljke (lat. Plantae) su glavna grupa koja sadrži preko 300,000 vrsta, uključujući i organizme kao drveće, cvijeće, bilje i paprati.[1]

Zahvaljujući prisustvu klorofila, biljke su u mogućnosti da u procesu fotosinteze elektromagnetnu energiju sunčevog zračenja prevedu u energiju kemijskih veza organskih molekula.

Aristotel je podjelio sve žive stvari među biljkama, koje se ne miču ili imaju osjetljive organe i životinje. U sustavu podjele po Linnaeusu oni postaju: biljke - carstvo Vegetabilia (kasnije Plantae) i životinje - Animalia. Nakon toga postalo je jasno da carstvo Plantae sadrži nekoliko međusobno povezanih grupa zajedno s gljivama i nekoliko vrsta alga koje su uvrštene u novo carstvo.

Bez obzira na to one se i dalje često smatraju biljkama u mnogim kontekstima.

Doduše, svaki pokušaj da se smjesti biljke u samostalnu grupu, doživio je neuspjeh, zbog toga što su biljke nejasno definirane prema pravilima koje postavlja moderna klasifikacija (sistematika).[2]

Embryophytes

Najpoznatija višestanična vrsta biljka je embryophytes. Ona uključuje vaskularne biljke, cijelinu biljka koje imaju lišće, stabljike i korijenje. Isto tako uključuje i nekoliko biljaka koje su u njihovom bliskom srodstvu, često ih nazivamo bryophytes.

Sve ove biljke imaju komplekse stanica sa zidovima stanica sastavljenim od celuloze i većina od njih crpi svoju energiju pomoću procesa fotosinteze, pritom koristeći sunčevu svjetlost i ugljični dioksid za sintezu hranu.

Preko 300 vrsta biljaka ne vrše fotosintezu, ali te biljke su paraziti na drugim vrstama biljaka koje se služe fotosintezom.

Biljke su nastale od zelenih algi, od kojih su evoluirale tako da su razvile specijalne reproduktivne organe zaštičene od nereprodukcije tkiva.

Vrsta bryophytes se prvi pojavila u doba ranog Paleozoika. Vrsta može preživjeti samo gdje je vlaga dostupna većinu vremena, iako mnoge vrste toleriraju i vrijeme suše. Mnoge vrste bryophytesa ostaju male kroz svoj životni vijek.

Vaskularne biljke imaju takav broj prilagodbi koji im je omogućio savladati ograničenja koje ima vrsta bryophytes. To uključuje dobar otpor suši i vaskularno tkivo koje transportira vodu kroz organizam.

Prvo primitivno sjeme biljaka - sjeme paprati.

Sjeme nekih biljaka može preživjeti ekstremne vremenske uvjete i razmnožavati se u njima.

Biljkama je potrebna sunčeva svjetlost i toplina, voda i tlo da bi se mogle razvijati i živjeti. Za stvaranje hrane im je potrebna voda, ugljični dioksid, sunce. Dijelovi biljke su: tučak, latice, prašnici, stapka, lapovi.

Gljive i alge

Alge označavaju nekoliko različitih grupa organizama koji crpe energiju kroz proces fotosinteze. One nisu smještene u carstvo Plantae.

Postoje i druge vrste algi koje uključuju i jednostanične organizme koji se sastoje od stanica bez različitoga tkiva.

Neke od njih mogu se micati, a neke su izgubile svoju sposobnost fotosinteze. Embryophytes je potekao od zelenih alga. S nekoliko izuzetaka između zelenih algi, sve među njima imaju zidove stanica koje sadrže celulozu i kloroplaste koje sadrže klorofil a i b i tako crpe snagu.

Kloroplasti zelenih algi su okruženi s dvije membrane, što sugerira da su potekle direktno od cyanobacteria .

Isto tako je i s crvenim algama, i za dvije grupe se vjeruje da imaju zajedničko porijeklo. Suprotno tome mnogo drugih algi, ima kloroplaste s tri ili četri membrane. One nisu u bliskom srodstvu sa zelenim algama, zasebno stjecanje kloroplasti je simbol zelenih i crvenih algi.

Za razliku od embryophytesa i algi, gljive ne vrše fotosintezu, ali one nabavljau svoju hranu sastavljanjem i apsorbiranjem tvari iz svoga okruženja. Nisu u rodu s nijednom vrstom koja vrši fotosintezu, ali su zato usko povezane sa životinjama.

Značajno

Mnogi ljudi kao prehranu koriste žitarice. Ostale biljke koje koristimo u prehrani su voće, povrće, ljekovito bilje i začini. Neke vaskularne biljke kao drveće i grmlje (šikara) imaju važnu ulogu u graditeljstvu kao građevni materijal. Veliki broj biljaka se koristi i u dekorativne svrhe, uključujući i mnoge vrste cvijeća.

Razvoj

Kroz proces fotosinteze, biljke koriste sunčevu energiju, da iz zraka pretvore ugljični dioksid u jednostavni šećer. Taj šećer se tada koristi kao materijal za gradnju i formu komponenti biljke. Biljke se pouzdaju u tlo kao glavni izvor vode, no isto tako pokušavaju se domoći dušika, fosfora i drugih važnih hranjivih stvari.

Neke vrste biljaka koriste specijalnu obranu kao trn ili bodlje, naprimjer kupine. Po životnom vijeku biljke smo podiljelili u 3 skupine:

  1. jednogodišnje biljke - žive i razmnožavaju se kroz razdoblje od jedne godine
  2. dvogodišnje biljke - žive kroz razdoblje od dvije godine, većinom se razmnožavaju u prvoj godini
  3. trajnice - žive više od dvije godine i nastavljaju se razmnožavati tijekom godina

Među vaskularnim biljkama u trajnice se ubraja crnogorično drvo (zimzelen), je naziv za one biljke koje zadržavaju svoje lišće tokom cijele godine, i bjelogorično drvo (listopadno), to su one biljke koje gube listove u nekim djelovima godine.

U mjestima gdje vlada umjerena i sjeverna klima oni većinom gube listove zimi, a mnoge tropske biljke gube svoje listove za vrijeme sušne sezone.

Iskopine (fosili)

Okamine biljaka uključuju korijenje, drvo, listove, sjeme, plodove, pelud, spore i jantar (smola nastala fosilizacijom biljke). Okamine biljaka su zabilježene u zemlji, riječnim naslagama i u talogu mora. Pelud, spore i alge su korištene za određivanje vremena iz kojeg naslage taloga potječu .

Ostaci fosila biljaka nisu uobičajeni kao fosili životinja, premda su fosili biljaka nađeni u obilju diljem svijeta. Stariji fosili nekadašnjih biljaka pokazuju pojedine stanice unutar tkiva biljke. Devonski period pokazuje evoluciju, za koju mnogi vjeruju da opisuje prvo suvremeno stablo Archaeopteris .

Ugljen je ostatak okamine biljke, u njemu se vidi detaljna struktura fosilizirane biljke. Ostaci fosila iz vremena Mezozoika : crnogorično drvo, korijenje, stabljike i grane mogu se u izobilju naći u jezerima i priobalnom području uz stjene. Najčešće su to palme i hrastovi.

Album

  • Rosulja
  • Borassus flabellifer
    Borassus flabellifer
  • Borassus flabellifer
    Borassus flabellifer
  • Curcuma longa
    Curcuma longa
  • Ipomoea batatas
    Ipomoea batatas
  • Pandanus amaryllifolius
    Pandanus amaryllifolius
  • Carica papaya
    Carica papaya
  • Cymbopogon citratus
    Cymbopogon citratus
  • Pachyrhizus erosus
    Pachyrhizus erosus
  • Jabuka
  • Sauropus androgynus
    Sauropus androgynus
  • Cocos nucifera
    Cocos nucifera

Povezano

Reference

  1. ↑ Field, C.B.; Behrenfeld, M.J., Randerson, J.T. and Falkowski, P. (1998). „Primary production of the biosphere: Integrating terrestrial and oceanic components”. Science 281 (5374): 237–240. Bibcode 1998Sci...281..237F. DOI:10.1126/science.281.5374.237. PMID 9657713. 
  2. ↑ „Numbers of threatened species by major groups of organisms (1996–2010)” (PDF). International Union for Conservation of Nature. 11 Mar 2010. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-21. Pristupljeno 2015-04-25. 

Literatura

  • Evans, L. T. (1998). Feeding the Ten Billion - Plants and Population Growth. Cambridge University Press. Paperback, 247 pages. ISBN 0-521-64685-5.
  • Kenrick, Paul & Crane, Peter R. (1997). The Origin and Early Diversification of Land Plants: A Cladistic Study. Washington, D. C.: Smithsonian Institution Press. ISBN 1-56098-730-8.
  • Raven, Peter H., Evert, Ray F., & Eichhorn, Susan E. (2005). Biology of Plants (7th ed.). New York: W. H. Freeman and Company. ISBN 0-7167-1007-2.
  • Taylor, Thomas N. & Taylor, Edith L. (1993). The Biology and Evolution of Fossil Plants. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall. ISBN 0-13-651589-4.
  • Trewavas A (2003). „Aspects of Plant Intelligence”. Annals of Botany 92 (1): 1–20. DOI:10.1093/aob/mcg101. 
  • International Union for Conservation of Nature and Natural Resources (IUCN) Species Survival Commission (2004). IUCN Red List [1].
  • Prance G. T. (2001). „Discovering the Plant World”. Taxon (International Association for Plant Taxonomy) 50 (2, Golden Jubilee Part 4): 345–359. DOI:10.2307/1223885. ISSN 0040-0262. 

Vanjske veze

Biljke na Wikimedijinoj ostavi
  • Cikasi - slike Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
  • Jones, T. M., Reid, C. S., Urbatsch, L. E. Visual study of divisional Plantae. Arhivirano iz originala na datum 2020-04-13. Pristupljeno 2015-04-25.  (requires Microsoft Silverlight)
  • Chaw, S.-M. et al. (1997). „Molecular Phylogeny of Extant Gymnosperms and Seed Plant Evolution: Analysis of Nuclear 18s rRNA Sequences”. Molec. Biol. Evol. 14 (1): 56–68. DOI:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025702. PMID 9000754. Arhivirano iz originala na datum 2005-01-24. Pristupljeno 2015-04-25. 
  • Index Nominum Algarum
  • Interactive Cronquist classification
  • Plant Resources of Tropical Africa Arhivirano 2010-06-11 na Wayback Machine-u
  • Tree of Life Arhivirano 2015-06-30 na Wayback Machine-u
Botaničke i vegetacione baze podataka
  • African Plants Initiative database
  • Australia
  • Chilean plants at Chilebosque Arhivirano 2020-08-01 na Wayback Machine-u
  • e-Floras (Flora of China, Flora of North America and others)
  • Flora Europaea
  • Flora of Central Europe (de)
  • Flora of North America
  • List of Japanese Wild Plants Online
  • Meet the Plants-National Tropical Botanical Garden Arhivirano 2007-06-16 na Wayback Machine-u
  • Lady Bird Johnson Wildflower Center - Native Plant Information Network at University of Texas, Austin
  • The Plant List Arhivirano 2019-05-23 na Wayback Machine-u
  • United States Department of Agriculture not limited to continental US species