Bijeli grad Tel Aviva

Bijeli grad Tel Aviva - moderni pokret
Svjetska baština – UNESCO

Izrael Bijeli grad Tel Aviva Lokacija Tel Aviva u Izraelu
Registriran:	2003. (27. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, iv
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Bijeli grad Tel Aviva (hebrejski: העיר הלבנה‎, Ha-Ir HaLevana) je skup preko 4.000 modernih građevina, izgrađenih u internacionalnom i tzv. Bauhaus stilu; danas najveći muzej moderne arhitekture. Tel Aviv ima najveći broj ovih građevina od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Izgradili su ih od 1930-ih do 1950-ih većinom židovski arhitekti koji su prebjegli od nacističkih progona u Europi, ali i njihovi učenici.

Tel Aviv iz 1930-ih, poznat kao "Bijeli grad", je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "izvanredan primjer urbanističkog planiranja novog grada i njegove arhitekture u ranom 20. stoljeću".^[1]

Povijesti odlike

Tel Aviv je 1910. godine brojao samo 100 stanovnika, no kako je bio urbani uspjeh, broj stanovnika se stalno povećavao. Nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je val imigracije, a prije Drugog svjetskog rata mnogi su europski arhitekti židovi (kao što je Arieh Sharon) došli u grad. God. 1925. osnovan je fakultet arhitekture Technion, a u Haifi je osnovano Tehničko sveučilište, na kojima su predavali europski židovi. 1930-ih su diplomanti ovih fakulteta imali priliku graditi mnoge domove i urede u Tel Avivu. Te građevine su građene u duhu europskog funkcionalističkog stila, bez ukrašavanja, od armiranog betona prirodno bijele boje (zbog čega je i prozvan "Bijelim gradom"), tri do pet katova s parkom i s mnogim inovacijama u klimatizaciji (npr. prizemlje na pilonima koji omogućavaju kruženje zraka i hlađenje gornjih katova). Također, grad je imao urbanistički plan, koji je od 1925.-27. izradio Sir Patrick Geddes, a u kojemu su se moderne građevine povezivale parkovima u kojima su stanovnici uzgajali svoje voće i povezivali se u blisku zajednicu. Umjesto grada-vrta, ideje koja je tada dominirala u urbanizmu, Geddes je zamislio grad utemeljen na fizičkim, ekonomskim i društvenim potrebama njegovih stanovnika.

Tada su nastala tri naselja: Lev Hair, avenija Rothschild i četvrt Bialik, okružene prstenom zelene zone. Središnji Bijeli grad na sjeveru ima jasno odijeljene stambene i poslovne zone. Samo središte je na kružnom toku trga Zina Ditzengoff na kojem se nalaze Kazalište Habima, Muzejski paviljon i Dvorana Mann. Sve građevine imaju tri do četiri kata i ravne krovove s ponekim dekorativnim ukrasima od gipsa i bojama pročelja od krem ili čiste bijele. Naselje sjeverno od bulevara Ben Gurion izgrađeno je nešto kasnije, a zapadni dio tek 1948. godine. Istočni dio je izgrađen od 1940-ih do 1960. i slabije je kvalitete i čistoće stila, izgrađeno u vremenu recesije. Južni dio Bijelog grada se ne smatra čistim u stilu i nije potpuno zaštićen.

Rastom, grad je ubrzo obuhvatio u to vrijeme većinski arapski drevni lučki grad Jaffu (יָפוֹ‎, Yafo), i 1950. godine spojeni su u jednu upravnu jedinicu. Tel Aviv iz tog vremena je danas najveći muzej arhitekture na otvorenom, svjetski poznat kao "Bijeli grad". Njegove inovativne građevine i odvažan urbanistički plan su snažno utjecali na razvoj urbanizma i arhitekture širom svijeta.

Trg Ditzengoff, središte Bijelog grada
Dvorana Fredric R. Mann
Kafana Gan Rave 1933. god.
Hotel Kino izgrađen je kao kino 1930. godine
Muzej Bauhausa u Ulici Bialik

Veze

Izvori

↑ „Bijeli grad tel Aviva - moderni pokret”. UNESCO. Pristupljeno 21. travnja 2011.

Literatura

Shmuel Yavin i Ran Erde, Revival of the Bauhaus in Tel Aviv: Renovation of the International Style in the White City, 2003., Tel Aviv: Bauhaus Center. ISBN 978-965-90606-0-3.

Vanjske veze

Bijeli grad Tel Aviva na Wikimedijinoj ostavi

Bijeli grad Tel Aviv Arhivirano 2010-09-04 na Wayback Machine-u (en)
Bijeli grad Arhivirano 2011-07-07 na Wayback Machine-u u Bauhaus Centru u Tel Avivu
Bijeli grad na stranicama općine Tel Aviv Arhivirano 2010-09-04 na Wayback Machine-u
Galerija fotografija