Anton LaVey

Anton Szandor LaVey (Chicago, 11. travnja 1930. - San Francisco, 29. listopada 1997.), američki pisac, okultist i osnivač Sotonističke crkve.

Rodio se u Chicagu, a korijene je vukao iz nekoliko europskih zemalja, kao što su Francuska, Elzas, Njemačka, Rusija i Rumunjska.

Sa 18 godina napušta školu, no kasnije je kratko vrijeme studirao. Radio je u cirkusu, kao čistač kaveza, pomoćnik mađioničara, a kasnije radi kao fotograf za policiju. Tu se kratko zadržao, uznemiren nasiljem kojem je svjedočio. Nakon toga počinje svirati klavir po noćnim klubovima. Navodno je imao i vezu s Marilyn Monroe, no za to nema dokaza. Rano se oženio i dobio svoju prvu kćer, Karlu. Ženio se više puta. Zvan je "Crni Papa", a sljedbenike je privlačio zabavama.

Strašno se zanimao za okultno, no odbacio je bijelu magiju i dostupnu okultnu literaturu. Počeo je predavati okultno petkom navečer za dva dolara po osobi tjedno. Jedan novinar mu je dao ideju da bi organizirana crkva dala puno više novaca i pobudila interes javnosti. Nadahnut tim sugestijama, LaVey okuplja sljedbenike i na Valpurginu noć 1966. brije glavu, osniva spomenutu organizaciju i proglašava 1966. "prvom godinom Sotonina doba".

Na vrhuncu moći Crkva ima 25,000 sljedbenika. Zadovoljan postignutim, LaVey se baca na pisanje i ostvarivanje svojih spisateljskih ambicija. Godine 1969. objavljuje ključno djelo za sve sotoniste, knjigu pod imenom "Sotonistička Biblija". Snima i album "Sotonska misa". Odbacuje crne mise kao zastarjeli oblik štovanja. Prihvaća demona kao prirodnu silu, a svakog onog tko je sputan inhibicijama i ne zadovoljava svoje potrebe, prema njemu, treba prokleti.

Crkva svoj ponovni uzlet doživljava 1980-ih, ali Lavey više nije bio aktivni član. Predao je svoje ovlasti svojim potomcima. Umro je u bolnici sv. Marije 29. listopada 1997. u 67. godini od plućnog edema. Obitelj je tjedan dana krila smrt, rekavši da je umro na jutro Noći vještica. Kremiran je, a pepeo je kasnije razdijeljen nasljednicima. Priređen mu je posebni sotonistički sprovod.

Anton LaVey na Wikimedijinoj ostavi